SAMOINDUKCIJA MORALNE ČVRSTINE
** GLEDALI SMO: Poslednji dani Sofi Šol, režija: Mark Rotmund, scenario: Fred Brajnesdorfer, igraju: Julia Jenč, Fabijan Hinrih, Gerald Aleksander Held
Film čiji glavni akter jeste Sofi Šol (prema nemačkoj televizijskoj stanici CDF ona je jedna od najbitnijih Nemica svih vremena) nakon fabuloznog Untergang-a još je jedno veliko nemačko sineastičko promišljanje ideologije nacionalsocijalizma. Ovoga puta radnja je tematski vezana za narečenu heroinu, koja, sa svojim bratom Hansom, beše vođa pokreta otpora Bela ruža ustanovljenog na minhenskom univerzitetu godine 1942, a tiče se hapšenja, isleđivanja, sudske presude i smrtne egzekucije dvoje mladih ljudi. Veoma sugestivni scenario, čija okosnica su vanredno ekspresivni dijalozi, realizovan je na osnovu verodostojne i akribične faktografije. Reditelj Mark Rotmund je dramaturški, takoreći besprekorno, uobličio, i to na način kojim je postigao prilježnu dinamizaciju, bez upliva ikakve supremacije kinetički naglašenih, a kamoli akcionih scena; sve kroz dijaloge i u enterijerima. Takav manir je omogućio karakterima, među kojma, naravno, dominira Sofi Šol u vanrednoj interpretaciji Julije Jenč (zavredela Srebrnog medveda), da se razvijaju i razviju kroz zastrašujuće preciznu dramaturšku gradaciju. Moralna čvrstina Sofi i Hansa nijednog momenta ne dolazi u pitanje; naprotiv, ona se, kako stvari postaju opasnije i ozbiljnije, samoindukuje, a to je Rotmund briljantno artikulisao. Posebnu pažnju zavređuje relacija između Sofi i gestapovskog islednika Mora. Iako na različitim stranama, njih dvoje, makar kriptično, postaju srodni.
Bez obzira na krajnji plasman, film o Sofi Šol svakako je zaslužio veliku pažnju.