Intervjui

Nazad...

Bez publike filmski festival nije festival

Bez publike filmski festival nije festival

Selektor Glavnog programa Nenad Dukić govori zašto ne želi online festivale, otkriva sa kakvim izazovima se suočavao programirajući filmove za 27. FEF i čemu treba da se nadamo u budućnosti.

 

Dosledni ste u stavu da festivala nema bez publike i da Palićki festival ne treba da bude online. Koliko je važno festival održavati pred publikom?

Nikome ko se u ovom trenutku bavi predstavljanjem umetničko-kreaktivnih sadržaja koja su namenjena većem broju ljudi - mislim na pozorišta, bioskope, koncerte - nije lako. Da, zahvaljujući novim tehnologijima i medijima postoji mogućnost da se online (putem mreže) komunicira sa potencijalnom publikom. Ali, to nije filmski festival. Nećemo valjda da se vraćamo više od 100 godina unazad, kada je Tomas Edison insistirao na tome da film ne izlazi iz kutije, iz njegovog kineskopa, već da je samo namenjen pojedinačnom gledaocu. Mi smo i dalje u eri koju su spektakularno započeli braća Limijer kada su u dvorani, na kinematografu, prikazali film većem broju ljudi i tako započeli eru bioskopa. Filmski festivali su izmišljeni i postoje iz dva razloga: da predstave onaj deo produkcije koji poseduje izrazite sinematičke i estetičke vrednosti i, drugo, da budu mesta na kojima će publika i stručna javnost razmenjivati mišljenja i iskustva među sobom i sa sineastama. Bez publike, filmski festival nije festival.

 

Šta su glavne teme filmova u Glavnom programu?

Filmove sam birao prema njihovim sinematičkim vrednostima, bez obzira na temu ili iz koje kinematografije dolaze. Na kraju se ispostavilo da program nudi raznovrsnost i po temama kojima se autori bave i po tome iz kojih evropskih sredina dolaze. Teme su od ljubavnih, preko socijalnih do tema iz Drugog svetskog rata i staljinističkog totalitarizma. Ali, ono što je najvažnije, gotovo svi filmovi nose izrazit autorski pečat, odražavaju poetiku reditelja, njen/njegov odnos prema društvu bez obzira u kom se istorijskom periodu priča filma odvija.

 

Koliko vas je pandemija korona virusa omela u programiranju filmova za 27. FEF, u smislu da nisu održani kanski, festival u Karlovim Varima... i da je gotovih filmova manje u ponudi ili ih producenti čuvaju za neka bolja vremena?

Pandemija je unela pometnju u sve oblasti svetske kinematografije. Otkazani su festivali A kategorije, Kan i Karlove Vari, Venecija je održana ali, prema programu u kojem imate samo tri nova filma poznatijih autora, jasno je da većina producenata i značajnijih reditelja nije poslala filmove na Mostru, čuvajući ih za “normalnije okolnosti”, čitaj, Berlinale. U takvima okolnostima, nije bilo jednostavno sklopiti program a da on sadrži relevantne filmove. Oslonac je bila ponuda Berlina i privatna istraživanja među balkanskim kinematografijama. Zadovoljan sam time kako izgleda program jer ono što imamo u Glavnom programu jeste, u velikoj meri, ono što je najkvalitetnije u ponudi evropskog filma zaključno sa početkom pandemije.

 

Glavni program i ove godine sadrži jedan srpski film i to svetsku premijeru. Koliko taj eksluzivitet znači festivalu na Paliću koji se oduvek trudio da domaći filmovi budu zastupljeni u programima?

Za bilo koji međunarodni festival dobro je i važno da na programu ima bar jedan ili više domaćih filmova. Kada je Palić u pitanju, sve, naravno, zavisi od ponude srpskih filmova te proizvodne godine, odnosno toga da li postoje filmovi relevantnog kvaliteta kao i od uslova da taj film mora da bude srpska premijera. Ovoga puta imamo dobar biografski film, “Ime naroda”, jednog od značajnjih reditelja starije generacije Darka Bajića i, pri tom, projekcija na palićkom festivalu biće njegova svetska premijera. To je tzv. idealna situacija. Tome značajno doprinosi i to što je film tematski vezan za Vojvodinu.

 

Ovo je vaša treća godina kao selektora na Paliću. Posle prethodne dve godine i ovogodišnjeg izdanja koji je obeležen pandemijom covid-19 čemu se nadate za narednu godinu? Treba li strahovati za budućnost festivala i treba li očekivati jaču borbu za nove filmove?

Nadam se da ovo što nam se svima, globalno događa neće trajati dugo. Berlin bi trebalo, iskreno očekujem, da pokaže da počinje ozdravljenje svetskih kinematografskih poslova a Kan bi, u maju, mogao da označi veliki povratak “normalnom stanju”. Ima puno skeptika, čak i među epidemiolozima i naučnicima ali ja sam optimista. Ništa nije izvesno ali, ako mislimo pozitivno, onda, verujem, postoje veće šanse. Što se Palića tiče, festival je proteklih godina ustalio programsku šemu koja je kvalitetna i čvrsta i kao takva prepoznata od strane MEDIA Creative Europe programa koji, posledično, podržava i finansijski pomaže festival. Izveštaji međunarodnih i domaćih medija i profesionalaca govore i o dobrom, reprezentativnom odabiru novih evropskih filmova. Otuda, ako budemo nastavili sa ovakvim programskim i organizacionim modelom i ako budemo držali visok nivo kvaliteta filmova, i dalje ćemo biti među pet najboljih festivala evropskog filma.

Nazad...
  • INTERVJU: MARIJA KANjAS, DOBITNIKA NAGRADE “ANDERGRAUND SPIRIT”

    INTERVJU: MARIJA KANjAS, DOBITNIKA NAGRADE “ANDERGRAUND SPIRIT”

  • INTERVJU: KRISTIJAN PECOLD, REDITELj FILMA “CRVENO NEBO”

    INTERVJU: KRISTIJAN PECOLD, REDITELj FILMA “CRVENO NEBO”

  • INTERVJU: MARGARETA FON TROTA, REDITELjKA I SCENARISTKINjA FILMA INGEBORG BAHMAN – PUTOVANjE U PUSTINjU

    INTERVJU: MARGARETA FON TROTA, REDITELjKA I SCENARISTKINjA FILMA INGEBORG BAHMAN – PUTOVANjE U PUSTINjU

  • INTERVJU: NIKOLAJ NIKITIN, SELEKTOR GLAVNOG TAKMIČARSKOG PROGRAMA

    INTERVJU: NIKOLAJ NIKITIN, SELEKTOR GLAVNOG TAKMIČARSKOG PROGRAMA

Prijavi se za newsletter

Festival Evropskog Filma Palić